KRIŠTOF, Štefica

KRIŠTOF, Štefica, rođ. Markan (Zagreb, 16. VIII 1936. - Zagreb, 29. IV 2019.)

Diplomirala je na Višoj pedagoškoj školi u Zagrebu 1959. Kao nastavnica tjelesnog odgoja radila je u osnovnim školama u Zagrebu, Konjščini i u Vidovcu pokraj Zagreba. Od 1974. do odlaska u mirovinu 1999. godine bila je glavna tajnica Hrvatskog kuglačkog saveza. Svoju iznimnu sportsku karijeru započela je 1950. kao košarkašica pod djevojačkim prezimenom Markan. Nastupala je 15 godina za Akademski košarkaški klub Mladost iz Zagreba. Igrala je na poziciji beka, a bila je i organizator igre, kapetan i najbolji strijelac ekipe. S Mladosti se plasirala u Saveznu košarkašku ligu Jugoslavije u kojoj su nastupale tri sezone. Nakon što se istakla vrlo dobrim igrama bila je pozvana u reprezentaciju, ali nije nastupila zbog povrede prsta. Paralelno se bavila atletikom, rukometom i streljaštvom.

Od 1968. aktivna je u kuglačkom sportu kao igrač, trener, sudac i sportski djelatnik. Kao igračica nastupala je za zagrebačke kuglačke klubove: Tekstilac, Sunce i Endi-Tekstilac punih četrdeset godina. Na prvenstvima Jugoslavije osvojila je ukupno devet naslova: bila je pojedinačna prvakinja 1975., 1976., 1978. i 1981., u parovima s Lj. Brajković 1979., 1980., 1981 i 1984. te ekipno s Tekstilcem 1984. Republička prvakinja Hrvatske bila je ukupno 15 puta 1973. - 1989. Na prvenstvima Zagreba od 1972. do 1993. osvojila je 26 naslova u svim disciplinama. Na međunarodnoj sceni s ekipom Tekstilca bila je druga u Kupu europskih prvakinja 1984. i Dunavskom kupu 1988. Po osamostaljenju Republike Hrvatske nastupila je kao pojačanje KK Rijeka u Europskom kupu 1992. i osvojila također drugo mjesto. Za državnu reprezentaciju nastupala je 24 godine (1974-1998). Sudjelovala je 13 puta uzastopno na Svjetskom prvenstvu i osvojila 14 medalja. Bila je pojedinačna viceprvakinja svijeta 1980. i 1982. te prvakinja svijeta u parovima s B. Perman 1980. i 1984. Ekipno zlato osvajala je s Jugoslavijom 1982., 1988. i 1990. te sa Hrvatskom 1992. Svjetski rekord postigla je pojedinačno na SP 1980. sa 470 čunjeva u 100 hitaca i s 1.321 čunjeva u 3x100 hitaca. Na SP 1984. u parovima s B. Perman postigla je svjetski rekord s 920 čunjeva u 2x100 hitaca. Ekipna svjetska rekorderka bila je na SP-u 1990. s Jugoslavijom. Za postignute rezultata dobitnica je zvanja zaslužni sportaš Jugoslavije. Bila je savezni trener ženske juniorske reprezentacije Jugoslavije na SP-u 1989. u Celju (osvojene 4 medalje) i 1991. u Linzu.

Kao sportska djelatnica ima velike zasluge za kuglački sport. Osim što je 25 godina bila glavna tajnica HKS-a u istom je savezu bila članica Stručnog savjeta i predsjednica Financijske komisije. U Kuglačkom savezu Jugoslavije bila je članica Stručne komisije. U Zagrebačkom kuglačkom savezu obnašala je dužnost predsjednice, člana Izvršnog odbora i člana predsjedništva Zbora trenera, a do smrti je bila aktualna predsjednica Komisije za nagrade i priznanja. U Endi-Tekstilcu bila je član Izvršnog odbora te dugogodišnja tajnica, a od 2013. do smrti i predsjednica kluba. Stekla je zvanje kuglačkog suca. Položila je trenerski tečaj na Fakultetu za fizičku kulturu u Zagrebu 1976. Bila je trener prve ekipe Tekstilca i voditeljica škole kuglanja Endi-Tekstilca na Kuglani Grmoščica. Bila je glavna i odgovorna urednica te koautorica stručne knjige Kuglanje objavljene 1989. u Zagrebu kao i urednica Biltena HKS-a. Za svoje sportske uspjehe proglašena je u izboru Sportskih novosti za najbolju sportašicu Jugoslavije 1980. i za najbolju sportašicu Hrvatske 1976. i 1980. U izboru Saveza za fizičku kulturu proglašena je za najbolju sportašicu Grada Zagreba 1976., 1978., 1980. i 1990. Kao članica kuglačke reprezentacije dobila je Državnu godišnju nagradu Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta ''Franjo Bučar'' 1992. i priznanje za najbolju žensku ekipu Hrvatske: u izboru Sportskih novosti 1992. te u izboru Hrvatskog olimpijskog odbora 1994. Dobitnica je Nagrade Grada Zagreba 1985. Predsjednik Republike Hrvatske odlikovao ju je 1995. Redom Danice Hrvatske s likom Franje Bučara za osobite zasluge u sportu. Nosilac je Trofeja HOO za životno djelo 2000. Njezin portret postavljen je, uz druge zaslužne sportaše, u Aleji velikana hrvatskog sporta na zagrebačkom Jarunu. U povijesti zagrebačkog sporta žena je s najdužim aktivnim djelovanjem od 65 godina te je s pravom smatraju legendom.