KOMBOL, Božo

KOMBOL, Božo (Bribir, 25. XII. 1896 – Bjelovar, 29. III. 1959). Sin Grge. Izučio je zanat za postolara u Grižanama kod Crikvenice. Od 1915. do 1918. bio je sudionik I. svjetskog rata u Austro-ugarskoj vojsci. U Zagreb se doselio 1918. i radio kao postolar. Od 1921. do umirovljenja 1952. radio je u poduzeću ZET kao kondukter, vozač tramvaja i pomoćni službenik.

U rodnom Bribiru se bavio sa boćanjem. Jedan je od pionira zagrebačkog i hrvatskog kuglanja. Sa kuglanjem se počeo baviti u Zagrebu 1922. Prvih godina kuglao je iz zabave a nakon osnivanja Jugoslavenskog kuglačkog saveza registriran je za Kuglački športski klub Medvedgrad 9. srpnja 1932. Poslije Medvedgrada nastupao je za KŠK Purger do 1943. i KK ZET do 1945. Nakon rata u srpnju 1945. suosnivač je i član prvog Upravnog odbora Kuglačke sekcije Fiskulturnog društva Dinamo iz Zagreba. U Kuglačkoj sekciji FD Dinamo nastupao je za ogranak ZET-a. Nakon izlaska kuglača iz Dinama 1948. postao je član KŠD Medvedgrad te društvenog ogranka Stari Medvedgrad. Sa grupom kuglača izdvaja se iz Medvedgrada 1954. i kraće vrijeme nastupaju kao Stari Medvedgrad, a potom krajem 1954. osnivaju KK Polet za kojeg igra do smrti. U Poletu je igrao i njegov sin Branko Kombol koji je kasnije emigrirao u SAD.

1952. - prvi prvak Jugoslavije po međunarodnom načinu

Sudjelovao je na prvom pojedinačnom (majstorskom) Prvenstvu Zagrebačkog kuglačkog podsaveza u sezoni 1932/33. Prvenstvo nije završeno no on je bio u uvjerljivom vodstvu u konkurenciji trideset igrača. U istoj sezoni na prvom ekipnom Prvenstvu Zagreba po liga sistemu s Medvedgradom je osvojio drugo mjesto. U vremenu od 1932. do 1940. kada se igralo samo narodnim načinom bio je uvjerljivo najbolji kuglač u Zagrebu. Iako se igralo na zemljanim kuglanama gdje se teško postizao bolji rezultat kao sjajni tehničar uspijevao je polučiti odlične rezultate. Pobjeđivao je na tada brojnim i vrlo popularnim kuglačkim turnirima u Zagrebu. Na prvom majstorskom Prvenstvu Zagreba po narodnom načinu 1939. osvojio je prvo mjesto pojedinačno i u parovima sa F. Pavlićem. Nakon postavljanja međunarodne kuglane u Zagrebačkom zboru 1940. odmah se nametnuo i u novom stilu kuglanja. U 100 hitaca mješovito međunarodnim načinom 1940. je uz A. Pavlešića imao najbolji prosjek sa 392.3 čunja. Nastupio je za reprezentaciju Zagreba na prvom međunarodnom susretu 1940. u Budimpešti protiv okružja Budimpešte i bio uz S. Bauera najbolji igrač Zagreba.

Za vrijeme NDH od 1941. do 1945. bio je najbolji kuglač u državi. Prvak Hrvatske bio je po narodnom i međ. načinu 1943. a prvak Zagreba po narodnom načinu u sezoni 1942/43. Nastupio je na sve tri utakmice reprezentacije Hrvatske 1942. protiv protiv Njemačke u Leipzigu i Wernigerodeu te protiv Mađarske u Zagrebu. U susretu protiv Mađarske postigao je 400 čunjeva i bio najbolji igrač utakmice. Za reprezentaciju Zagreba nastupio je 1942. protiv Minhena i 1944. protiv Beča. Postigao je hrvatske rekorde na međunarodnoj kuglani: 50 hitaca u pune (298) 1943., 100 hitaca u pune (555) 1944., 100 hitaca mješovito (432) 1944. i 200 hitaca mješovito (801) 1943. Na godišnjoj rang-listi najboljih igrača Hrvatskog kuglačkog saveza zauzeo je prvo mjesto 1942. i 1943. te četvrto mjesto 1944.

Nakon rata postao je prvi pojedinačni prvak nove Jugoslavije po narodnom načinu 1947. u Somboru. Taj uspjeh je ponovio 1948. u Zagrebu a drugi je bio 1951. u Novom Sadu. Osvojio je i prvo prvenstvo Jugoslavije po međunarodnom načinu 1952. u Zagrebu a drugi je bio 1955. Ekipni prvak Jugoslavije bio je s Dinamom po narodnom načinu 1947. i Medvedgradom po međ. načinu 1953. Pojedinačni prvak Hrvatske bio je po narodnom načinu 1948. i po međ. načinu 1953. i 1955. Ekipni prvak Hrvatske bio je s Dinamom po narodnom načinu 1948. i s Medvedgradom 1951. i 1953. te po međ. načinu s Medvedgradom 1954. i Poletom 1955. Ekipni prvak Zagreba po međ. načinu bio je s Dinamom 1947. U periodu od 1945. do 1955. bio je prema ostvarenim rezultatima najuspješniji kuglač u Jugoslaviji.

1941. - najbolji kuglači Zagreba na otvorenju kuglane u Zagrebačkom zboru (B. Kombol je drugi s lijeva)

S reprezentacijom Zagreba nastupio je 1948. na turneji u Čehoslovačkoj, što je nakon II. sv. rata bio prvi međunarodni nastup jedne kuglačke momčadi iz Jugoslavije. Na prvom susretu protiv reprezentacije Praga 4. srpnja 1948. u 200 hitaca mješovito postigao je 927 čunjeva što je bio tada najbolji rezultat na svijetu. No kako tada još nije osnovana Međunarodna kuglačka federacija rekord mu jepriznat samo kao Europski 1951. Tako je postao prvi sportaš nove Jugoslavije s takvim postignućem. Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 12 puta (1949-1955). Sudjelovao je na Europskom prvenstvu 1949. u Beču i u ekipnoj konkurenciji osvojio brončanu medalju a pojedinačno je bio deveti. Na prvom Svjetskom prvenstvu 1953. u Beogradu bio je član B reprezentacije koja je postigla najbolji svjetski ekipni rezultat u 6x200 hitaca mješovito (5154). Pošto su nastupali izvan službene konkurencije rezultat im nije priznat kao svjetski rekord nego samo kao državni rekord. Nastupio je na Svjetskom prvenstvu 1955. u Essenu i u ekipnoj konkurenciji osvojio srebrnu medalju a pojedinačno je bio sedmi. Sa reprezentacijom Hrvatske sudjelovao je na prvom Četveroboju republika 1955. u Zagrebu kada je osvojeno drugo mjesto. Bio je višestruki rekorder Jugoslavije po međ. načinu: 100 hitaca mješovito (501) 1948. i 200 hitaca mješovito (927) 1948. te po narodnom načinu 100 hitaca mješovito (374) 1949. Sa ekipom Poleta postigao je državni rekord po međ. načinu u 6x100 hitaca (2535) 1954.

Prvi je igrač kojem je Kuglački savez Jugoslavije (KSJ) za postignute rezultate dodijelio zvanje majstora kuglanja 1948. i zlatnu značku rekordera 1949. Na godišnjoj rang listi najboljih igrača Jugoslavije u izboru Narodnog sporta zauzeo je prvo mjesto 1951. i 1952. Na prvoj godišnjoj rang-listi najboljih igrača Kuglačkog saveza Jugoslavije 1957. zauzeo je osmo mjesto iako je tada već bio stariji od šezdeset godina. Bio je trener muške ekipe KK Polet i ženske ekipe KK OTJ s kojom je osvojio ekipno Prvenstvo Hrvatske 1958. U Kuglačkom savezu Hrvatske (KSH) obnašao je dužnost tehničkog referenta. U KSJ-u i KSH-u bio je član Izvršnog odbora.

U veljači 1959. bio je drugi na pojedinačnom Prvenstvu Zagreba po međunarodnom načinu, a mjesec dana kasnije preminuo je na kuglani u Bjelovaru nakon susreta reprezentacija Bjelovara i Zagreba. Dobitnik je Zlatne spomen-plakete Kuglačkog saveza Jugoslavije 1954. i Spomen-plakete Saveza sportova Jugoslavije povodom 10-godišnjice fizičke kulture 1955.

Zbog svega ostvarenog opravdano je nazvan prvom legendom u povijesti kuglanja Zagreba, Hrvatske i ex-Jugoslavije.

(preuzeto iz monografije Eduarda Hemara 'KŠK Grmoščica 1938-2013')