SMOLJANOVIĆ, Dujam

SMOLJANOVIĆ, Dujam (Blato na Cetini, 6.5.1928. - Zagreb, 6.6.2016.). Rođen je u siromašnoj i brojnoj zemljoradničkoj obitelji. Kao 11-godišnji dječak otišao je 1939. u Sloveniju kod starije braće koja su se bavila ugostiteljstvom i najprije živio u Novom Mestu, a potom u Ljubljani gdje je završio Realnu gimnaziju. U Zagreb je došao na odsluženje vojnog roka, a poslije je uz rad diplomirao na Pravnom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao gradski sudac za prekršaje, a u mirovinu je 1994. otišao kao sudac Upravnog suda RH. Ljubav prema sportu pokazivao je od djetinjstva, a najviše ga je zanimao šah.

U kuglanu je došao slučajno 1951. u Ljubljani, a potom je na nagovor Avgusta Likovnika počeo ozbiljnije trenirati. Postao je član KK Železničar iz Ljubljane i već je nakon nekoliko mjeseci treninga počeo postizati rezultate zapažene u Sloveniji. Kao član Železničara nastupio je na Prvenstvu Jugoslavije (PJ) po narodnom načinu 1952. i osvojio naslov prvaka pojedinačno. Po dolasku u Zagreb 1953. postao je član KŠK Grmoščica. Odmah se istaknuo odličnim igrama i postao državni reprezentativac. Dok je bio u šestomjesečnoj vojnoj rezervi 1954. u Varaždinu nastupao je za tamošnji KK Tekstilac s kojim je na PJ po narodnom načinu u Zenici postao prvak ekipno i pojedinačno.

Od 1955. do danas neprekidno je član Grmoščice. Bio je predvodnik prve zletne generacije u povijesti kluba. Postao je prvak Jugoslavije pojedinačno po narodnom načinu 1956. u Zagrebu i po međunarodnom načinu 1958. i 1962. također u Zagrebu te ekipno po narodnom načinu 1962. i 1973. i po međunarodnom načinu 1955., 1956., 1958., 1961., 1963. i 1965. Ukupno je osvojio 14 naslova prvaka države. Uz to je osvojio 2. mjesto na PJ po međunarodnom načinu pojedinačno 1956. u Beogradu i ekipno 1974. u Zagrebu i Novom Vinodolskom. Sudjelovao je u obaranju momčadskog državnog rekorda, što je Grmoščica postigla 10.3.1962. u Zagrebu s 5580 čunjeva iz 6x200 hitaca i s prosjekom od 930 čunjeva, a to je tada bio i najbolji rezultat u svijetu. Uz to je 7 puta bio pojedinačni prvak Hrvatske i 10 puta ekipni po međunarodnom načinu, od toga jednom kao član Tekstilca.

Za reprezentaciju Jugoslavije nastupio je 44 puta (1953-1975). Sudjelovao je na Svjetskom prvenstvu (SP) 1953. u Beogradu (ekipno zlato), 1955. u Essenu (ekipno srebro), 1957. u Beču (pojedinačno 4. mjesto i ekipno zlato), 1959. u Bautzenu (pojedinačno srebro i ekipno zlato), 1962. u Bratislavi (ekipno 4. mjesto) i 1966. u Bukureštu (ekipno bronca); na Europskom kupu 1956. u Erfurtu (ekipno srebro), 1958. u Munchenu (ekipno srebro) i 1960. u Zagrebu (ekipno srebro) te na Europskom prvenstvu 1964. u Budimpešti (7. mjesto u parovima i ekipno zlato). Ostvario je i 6 svjetskoh rekorda, od čega je 2 pojedinačna postigao u Munchenu 1958. i Bautzenu 1959., a 4 momčadska u Beogradu 1953., Beču 1957., Bautzenu 1959. i u Budimpešti 1964. Na SP u Beogradu i Bautzenu postigao je najbolji rezultat u svojoj momčadi, pa je bio najzaslužniji za svjetski rekord. Ukupno je osvojio 10 medalja s reprezentacijom, a od toga 4 zlatne, 5 srebrnih i 1 brončanu. Prema ostvarenim rezultatima najuspješniji je kuglač u povijesti Grmoščica i jedan od najuspješnijih u povijesti hrvatskog kuglanja.

Za postignute rezultate Kuglački savez Jugoslavije (KSJ) dodijelio mu je zvanje majstora kuglanja 1953. i Zlatnu značku rekordera, a dobio je i zvanje zaslužnog sportaša Jugoslavije. Nakon uspjeha na SP 1959. u Bautzenu proglašen je u beogradskom dnevniku Politika za najboljeg sportaša Jugoslavije i u izboru Sportskih novosti najboljim sportašem NR Hrvatske.

Uspješan je bio i u bowlingu u kojem se natjecao punih 40 godina kao jedan od najboljih igrača u Hrvatskoj i Jugoslaviji. Bio je višestruki državni prvak te reprezentativac dulje od 25 godina. Sudjelovao je na 1. svjetskom prvenstvu u bowlingu 1954. u Helsinkiju. Najbolje je rezultate u bowlingu ostvario 1962. u Besanconu osvojivši 5. mjesto u šestorkama i 12. mjesto pojedinačno. Sudjelovao je i na SP u Frankfurtu 1982. (6. mjesto u petorkama) i na Svjetskom kupu 1970. u Kopenhagenu (18. mjesto pojedinačno). Za Jugoslaviju je nastupio 25 puta (1954-1981). Kao član Grmoščica sudjelovao je na turnejama po Finskoj i Švedskoj 1956., po Finskoj 1963. i na turneji po gradovima SAD-a 1972. Na tim turnejama redovito je bio među najboljim igračima kluba, a posebno je bio uspješan u SAD-u gdje je odigrao 2 meča s američkim profesionalcima i oba riješio u svoju korist. Na međunarodnom turniru 1969. u Munchenu osvojio je 3. mjesto pojedinačno, u konkurenciji igrača iz 54 momčadi. Kao član Grmoščice bio je prvak Jugoslavije pojedinačno 1977., u parovima 1956. i u petorkama 1956., 1976.-1980., 1983. i 1991. Ekipni Kup Jugoslavije osvojio je 1977.-1981. te Hrvatsko-slovensku ligu 1977./78.

Nakon osamostaljenja Republike HRvatske postao je, s B. Greifom, državni prvak u parovima 2000., a u trojkama 1998., 1999. i 2001. te u petorkama 2003. Hrvatsku bowling ligu osvojio je 1996./97., 1999./2000., 2000./01. i 2001./02. Zadnji trofej u bowlingu osvojio je u 75. godini života.

Bio je reprezentativac i u boćanju. Sudjelovao je na SP 1961. u Torinu gdje je u četvorkama osvojio 9. mjesto. U šahu je dogurao do majstorskog kandidata i pobjeđivao je neke poznate velemajstore.

Uz izuzetnu sportsku karijeru bio je uspješan i kao trener. Od 1970. do 1990. bio je savezni kapetan i trener muške kuglačke reprezentacije Jugoslavije koju je vodio na 11 svjetskih prvenstava na kojima su osvojene 24 medalje, a od toga 7 zlatnih. Trenirao je dva svjetska prvaka - Nikolu Dragaša i Borisa Urbanca. Uz sve nabrojano bio je aktivan i kao klupski djelatnik u Grmoščici gdje je bio predsjednik i tajnik, a obnašao je dužnosti i u Hrvatskom i Zagrebačkom kuglačkom savezu.

Dobitnik je brojnih sportskih i društvenih nagrada i priznanja. Između ostaloga odlikovan je 1979. Ordenom rada sa zlatnim vijencem, a 1988. Ordenom zasluga za narod sa srebrnim zracima. Dobio je Trofej Hrvatskog športskog saveza 1991. i još mnogobrojna priznanja od kuglačkih saveza i organizacija.

Dujam Smoljanović je, usprkos svih uspjeha postignutih u životu, ostao izuzetno skroman i jednostavan čovjek. Član je Grmoščice punih 60 godina, od čega je aktivni sportaš u kontinuitetu bio 50 godina, i to je apsolutni klupski rekord. Prema svemu ostvarenom s pravom se može smatrati najvećom legendom u 75-godišnjoj povijesti kluba iz zagrebačke Kustošije.

(preuzeto iz monografije Eduarda Hemara 'KŠK Grmoščica 1938-2013')